![]() ODVAŽI SE I KRENI!!! Dana 10.11.2007.g u Prvi Luci održavao se susret mladih Šibenske biskupije. "Odvaži se i kreni!", bio je glavni moto susreta. Iz naše župe odvažilo se i krenulo desetero mladih kojima nije bio problem jedan vikend posvetiti samo Isusu. Premda smo bili najbrojniji osjećali smo se razočarano jer smo znali da su neki od naših vršnjaka taj vikend umjesto s nama proveli uz nekog idola. Polazak iz Vodica bio je u 08h ,autobusom smo otišli do Šibenika gdje smo se ukrcali u Jadroliniju. Odmah pri samom dolasku dočekali su nas vedri i nasmiješeni domaćini koji su nam pokazali put prema odmaralištu Požega gdje smo bili smješteni. Za sami početak imali smo kratku meditaciju koju je predvodila časna Katarina, a temeljila se na motu našeg susreta. Nakon meditacije koja nas je potakla na razmišljanje o tome koliko smo spremni riskirati u životu za Isusa i koliko nam je potrebno da bi mu se u potpunosti prepustili, podijelili smo se u grupe predvođene animatorima u kojima smo kratko analizirali tekst ćčasne Katarine. Oko 13 h slijedio je ručak na kojem smo se imali priliku malo bolje upoznat i osjetiti zajedništvo kao nikada do sad. Premda su neki pojedinci mrmljali kako im ručak nije poput maminog doma, ostali su bili poprilično zadovoljni. Do 16h imali smo slobodno, a onda su slijedile radionice među kojima smo imali ponuđene: građevinska radionica, dramska grupa, multimedijska i show time. Cjela ekipa iz Vodica otišla je u multimedijsku koju su predvodili animatori Ivan Gudelj i Jakov Barišić, zadatak nam je bio napravit televizijski program u kojem bi pokazali da je svatko od nas za nešto pozvan. Imali smo određeno vrijeme da sve osmislimo i napravimo, a zatim je slijedilo izlaganje po grupama. Svatko je bio dobar na svoj način. Poslije radionica uslijedila je misa ,a zatim smo opet kušali Prvičke delikatese. Pred nama je bila tzv, Vesela većer, animatori su se uistinu potrudili da nam ju učine zanimljivom. Odmah na samom početku imali smo priliku vježbati s Renatom Dvopek, slušali smo vijesti o tome kako se na Prvić iskrcalo 2000mladih i kako ih je dočekalo čak 5 domaćina te kako se mještani boje da ne dođe do potopa otoka, zatim smo slušali ,,zvonke,, glasove natjecatelja show time, učili smo plesati bans. Bilo je vrijeme za spavanje, u svakoj sobi spavalo nas je po troje. Sutradan nakon doručka i kratke jutarnje molitve imali smo misu s mons. Antom Ivasom, nekoliko mladih prinijelo mu je naše darove, čitaći su sami smislili molitve vjernika koje su na misi pročitali ,a pjevaći su uljepšali misu pjesmama za mlade. Nakon posljednjeg zajedničkog ručka bilo je vrijeme za polazak, skupa s ocem biskupom uputili smo se na brod. Osjećala sam se kao da sam bila na oazi mira, spokoja i tišine. a sada je došlo vrijeme da se vratim među svoje brige, probleme i nedoumice, ali sada mi je to lakše podnijeti kada mi je Bog na još jednom primjeru pokazao da je stalno uz mene. 30.11.2007 |
---|
KOMUŠINA-KONDŽILO 26. i 27. svibnja 2007. Kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge“(Iv 13, 34) pod ovim motom održan je prvi susret Hrvatske katoličke mladeži u BiH u nadbiskupskom svetištu Gospe Kondžilske u Komušini. Sudjelovali su mladi katolici iz Hrvatske i BiH pa čak i iz inozemstva. Među njima smo bili i mi, mladi katolici iz župe Vodice. Nas 40 na čelu sa našom časnom sestrom Klarom okupili smo se na autobusnom kolodvoru u Vodicama sa kojega smo i krenuli u subotu, 26. svibnja u rano juto u 4:30h. Iskreno, imali smo i predrasude kako će se to dogoditi i kako će sve to proći. Ali ispostavilo se da su naše predrasude bile krive, što će te i otkriti u slijedećim rečenicama. Na početku puta pomolili smo se za sretan naš put i sretan put drugih mladih hodočasnika. Nije nam dugo trebalo da se opustimo i šale, smijeh i pjesma je odzvanjala našim autobusom za čijim je kormilom sjedio naš dragi i nadasve sigurni vozač Jere. Tako smo i brzo došli do same granice na kojoj je sve prošlo u redu, ka što se i očekivalo. I začas smo već bili u našoj Bosni i Hercegovini. Putem smo stajali da osvježimo, olakšamo i napojimo svoja tijela. Uz put smo i viđali i druge autobuse i mlade hodočasnike. Vidjeli smo i ljepote Bosne i Hercegovine a to su nepregledne šume, potoci i rijeke, na milijune brda i brdašaca (ako su otoci biseri hrvatske, onda su brda biseri Bosne). Svakim trenom, svakim metrom, svakim kilometrom atmosfera je sve više rasla i bivala sve vručja i vručja. Nismo došli u ono vrijeme koje je bilo dogovoreno jer smo se malo izgubili a to sve zahvaljujući našoj dragoj braći Srbima, koji su nas krivo usmjerili. Hvala Im! Naposljetku smo ipak sretno stigli na naše odredište. U podnožju brda gdje su bili i ostali autobusi iskrcali smo se i parkirali svoj autobus.
P.S. Još jedan moto ovog susreta kojega sam namjerno ostavio za kraj bio je : LJUBAV JE ZAKON! Zato živite ljubav i darujte osmjeh! LJUBAV JE ZAKON. 30.05.2007 |
SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI |