U povijesnom pogledu Vodice se kao naselje prvi put spominju 1402. g. Na molbu upravitelja crkve sv. Križa, svećenika Ante Hlapčića, a odlukom biskupskog vikara Jurja Šižgorića, 13.05.1484.g. Vodice postaju kapelanijom, a godine 1564.g. župom kojoj se pridružuju naselja: Kamene, Okit i Pišća. Pred opasnošću od Turaka stanovništvo iz spomenutih sela 1571.g. bježi u Vodice. Turci su 1572.g. zauzeli Rakitnicu, koja time prestaje biti župa i pripaja se župi Vodice. Naime, Rakitnica, koja se u povijesti prvi put spominje 1311.g. i crkveno je najprije pripadala Skradinskoj biskupiji, 1445.g. postaje župom, a nakon što su Turci osvojili Skradin, ona potpada pod upravu Šibenske biskupije.

U «Sela šibenskog kotara», od don Krste Stošića, čitamo:
«Malo koja crkva kod nas ima tiskani Običajnik kao vodička. Naslov je:
Običajnik župne cerkve ss. Križa na Vodicah u šibenskoj biskupiji
Izvidio, odobrio i potvrdio presvitli i prepoštovani Petar Dujam Maupas šibenski biskup.
U Zadru, Tiskom Demarchi – Rougier, 1869.
Složio na Božju Slavu župnik Josip Mrkica

Vodički običajnik (uredila Tončika CUKROV), Grad Vodice - Gradska knjižnica
„Juraj Šižgorić“ Šibenik, Šibenik, 2008. (str. 1-173 i 1-102)
Običajnik župne cerkve ss. Križa na Vodicah u šibenskoj biskupiji, tiskan 1860. godine,
pohranjen je sve do današnjih dana u istoj župi, posvećenoj našašću sv. Križa. Riječ je o
knjizi koja sadrži skup običaja vjerske zajednice (tzv. consuetudines), a koji su predstavljali
popratni dio liturgijskih čina, odnosno svojevrsni scenarij, scenografiju i koreografiju
onog što se u crkvi zbiva mimo obvezne liturgije i često prelazi u folklornu tradiciju.
Crkva je takve knjige dopuštala, ali je nadležnim biskupima bila dana zadaća da paze
kako ne bi prošle granice zakona i liturgije. Vodički običajnik - najstariji cjelovito sačuvani
primjerak takve literature na našim prostorima - sadrži iznimno bogatu scenografiju,
koreografiju, ali i „kostimografiju“ takvih paraliturgijskih zbivanja u vodičkoj župi. Do u
pojedinosti su razrađena sva zbivanja i radnje za svaki pojedini blagdan u godini prema
njegovu stupnju slavlja (primjerice, pojedinosti vezane uz mnogovrsnost svijeća i nosa-
ča svijeća, o zakrivanju i na blagdane otkrivanju slika na oltarima, o zvonima koja se
oglašavaju uz pojedine blagdane, o organizaciji procesija i drugo). Knjiga koja se ovdje
predstavlja - Vodički običajnik - nastala je na inicijativu dr. sc. fra Anđelka Badurine,
a priredila ju je Tončika Cukrov. Izdavački dio posla iznijeli su Grad Vodice i Gradska
knjižnica „Juraj Šižgorić“ Šibenik.
Prvi dio knjige (posebna paginacija, str. 1-173) sadrži cjelovit preslik Vodičkog običajnika
(puni naslov: Običajnik župne cerkve ss. Križa na Vodicah u šibenskoj biskupiji, izvidio,
odbrio i potvrdio Presvitli i Prepoštovani Petar Dujam Maupas, šibeničkii bis kup. U
Zadru, tiskom Demarchi-Rougier 1860.).
Nakon uvodnih riječi urednice knjige Tončike Cukrov (str. 3-4, gradonačelnice Vodica
Branke Juričev-Martinčev (str. 5) i biskupa šibenskog Ante Ivasa (str. 7-9) slijede tekstovi
koji osvjetljavaju pojedinosti uz Vodički običajnik, ali i daju uvid u opće prilike u
Vodicama i vodičkom kraju u prošlosti (posebice u XIX. stoljeću.). Taj blok započinje
čitateljima vrlo korisnim tekstom Anđelka Badurine „Vodički običajnik“ ( str. 11-30) u
kojem se, sažeto i pregledno, donose osnovne napomene o ovoj vrsti crkvenih knjiga, kao
i o pojedinostima i obilježjima samoga Vodičkog običajnika. Slijedi tekst župnika Vodica
Frane Šimata („Uz novi običajnik župe Našašća sv. Križa Vodice. Što je ostalo od starog
običajnika iz 1860. godine?“, st r. 31-36). U radu se napominje da su nakon 1991. godine
u Vodicama (kao, uostalom, i u cijeloj Hrvatskoj) otvorene nove mogućnosti za slobodnije
iskazivanje vjerskog života građana te je postupno stvaran, oblikovan i građen novi
običajnik odnosno vjersko svakodnevlje tamošnje župe oplemenjeno je novim sadržajima
prilagođenim današnjem, suvremenom dobu.
Tekst Vitomira Belaja „Vodice: život u prostoru i vremenu“ ( str. 37-54) osvrt je na kulturnu
i etnografsku baštinu Vodica, posebice s obzirom na narodne predaje i običaje (blagdani,
procesije, žudije, hodočašća i drugo). Rad Marka Trogrlića i Ivana Matijevića („Iz
prošlosti Vodica u 19. stoljeću“, str. 55-69) usmjeren je na raščlambu političkih, upravnoadministrativnih, gospodarskih i crkvenih prilika u Vodicama tijekom XIX. stoljeća. Posebnu pozornost autori pridaju dokumentu pod nazivom „Ekonomski opis porezne općine
Vodice“ (izvorni naziv „Operato dell'estimo censurario del comune di Vodizze“, Državni
arhiv u Splitu, Arhiv mapa za Dalmaciju i Istru, PO Vodice) iz 1844. godine te taj izvor -
dragocjen za saznanja o onodobnim prilikama u Vodicama i vodičkom kraju - objavljuju
u cjelovitom prijevodu na hrvatski jezik. Na taj se rad tematski nastavlja prilog urednice knjige Tončike Cukrov „Katastar Vodica u 19. stoljeću“ (str. 71-86). Riječ je o prvom cjelovitom katastru za Vodice, izrađenom 1825. godine, a koji sadrži dragocjen opis naselja i njegove tadašnje urbanističke situacije.
Slijedi rad Krune Prijatelja “Dvije pale Eugenija Morettija Laresea u Vodicama“ (str. 87-91;
preuzeto iz časopisa Peristil, 30, 1987.). Riječ je o raščlambi dviju oltarnih pala talijanskog
majstora fresaka Eugenija Morettija Laresea (1822.-1874.) u župnoj crkvi Našašća sv. Križa
u Vodicama („Sveta Obitelj“ i „Srce Isusovo i sveti Vinko Mučenik i Stanislav Kostka“).
Na kraju, završni tekst knjige potpisuje Ante Birin („JosipM rkica - 'uzor svećenik, znanja
gojitelj, crkve i roda ljubitelj'“, str. 93-100). U sažetom prilogu autor iznosi osnovne biografske
podatke o Josipu Mrkici (1825.-1890.), vodičkom župniku, šibenskom kanoniku,
hrvatskom pjesniku, preporoditelju i političaru, a čiji je trajni spomen na službovanje u
Vodicama upravo jedinstveni Običajnik.
Vodički običajnik potvrda je povijesnog, kulturnog i etnološkog naslijeđa Vodica, a njegovo
je značenje u očuvanju identiteta toga kraja, ali i u konkretnom prinosu hrvatskoj kulturnoj
baštini. Stoga ovaj izdavački pothvat, koji je na jednome mjestu okupio niz znanstvenika i
kulturnih djelatnika, zaslužuje našu pozornost i pohvale za zasigurno vrijedno djelo.
Lovorka Čoralić /Croatica Christiana, br. 63, godina XXXIII, Zgb. 2009/

Vodički dekanat sačinjavaju župe: Vodice, Tribunj, Zlarin, Prvić Luka i Prvić Šepurana, Žirje i Kaprije. Dekansku službu vrši župnik Vodica, don Frane Šimat.

Župa našašća sv. Križa Vodice teritorijalno se proteže na Grad Vodice, koji ima cc. 8500 stanovnika, a od toga je cc. 7500 katolika.

Crkva je posvećena 1421. g., i tada je bila župna crkva. Nalazi se na lokaciji nekadašnjeg groblja sela Vodice. Prema nekim arhitektonskim elementima ( šiljati svod lađe i apside, mala niša u apsidi ) posjeduje elemente gotičkog stila tipičnog za sakralnu ruralnu arhitekturu.

U unutrašnjosti crkve je romaničko-gotička škropionica na stupu, što je jedinstveni primjer na području Šibenika. Gotička izvornost objekta izmijenjena je intervencijama na pročeljima u kasnijim razdobljima.

Crkvica je u ljeto 1987.g. adaptirana. Nekoliko puta godišnje u njoj se održava bogoslužje, a koristi se kroz ljetnu sezonu i kao galerijski prostor.
2003. g. - Križ na starom groblju «OKIT»-1/04
Novi kameni križ sa kamenim postoljem na starom groblju isklesao je Jole Mateša i postavio ga na mjestu odakle je 1968. stari bio uklonjen prigodom gradnje hotela Punte.

Ovo je zdanje jedno od značajnijih objekata baroknog stila u Dalmaciji.
Godine 1725. g. Ivan Skoko, poznati šibenski graditelj, radi na kapeli oko glavnog oltara, koja je uklopljena u kasnije proširenje crkve iz 1746-1749. g. Tada je ova građevina dobila skladnu fasadu s baroknim portalom i raskošnom rozetom, i pobočne zidove s baroknim ovalnim prozorima.

Na oltaru Srca Isusova i Svete obitelji nalaze se dvije oltarne pale koje ulaze u značajnija slikarska djela iz sredine prošlog stoljeća u Dalmaciji.

Na prvoj je pali, na oltaru Srca Isusova, na gornjem dijelu, prikazan iznad kamenog zida Isusov lik kojemu je preko haljine na prsima naslikano crveno srce.

Krist je predstavljen kao u nekoj viziji pred drvetom Križa. S lijeve strane kleči mladenački lik sv. Stanislava Kostke, pred kojim je položena knjiga. S desne je uspravni lik sv. Vinka /Vicenca/, mučenika iz Zaragoze, s bijelom kazulom, na kojoj je križ ružičaste boje. U lijevoj mu je ruci palma mučeništva, a na bosim se nogama nazrijevaju sandale.

Sasvim pri dnu slike – iako prebojan djelomično kasnijom zlatnom prugom – može se teško pročitati kurzivom napisan potpis autora: E. Moretti Larese. S obzirom na to što je «Braština prislavnoga Isusova serdca» osnovana u Vodicama 1851, po svoj je prilici tada slika naručena.

Druga pala, na oltaru Svete Obitelji, na čijem je donjem dijelu jasnije čitljiv kurzivni potpis istog autora, predstavlja Svetu Obitelj grupiranu pred kamenim zidom. U piramidalnoj kompoziciji dominiraju starački lik sv. Josipa sijede brade, mladenački prikaz Bogorodice koja pridržava nagog plavokosog Isusa s vijencem ruža u ruci, s kojim se igra polugoli maleni sv. Ivan Krstitelj kovrčastih kosa, s komadom tkanine i runa oko bokova i križem u ruci na kojemu je vrpca s natpisom: Ecce agnus Dei. /Eugenio Moretti – Larese, Venecija 1822-1874/.

1993. g. - Prezbiterij - obnova oko glavnog oltara,
«OKIT»-2/93,«OKIT»- 2/95
Radovi na obnovi prezbiterija započeli su iza Velike Gospe 1993. g. i trajali su mjesec dana. Obnovljeni su i obojeni zidovi, očišćeni kameni stupovi, popravljeni oštećenja oko oltara, ugrađeni
novi zidni ormari od hrastovine /donirao Juričev-Martinčev Branko/, vrata sakristije, a početkom travnja 1995. isti majstor je postavio novi radni sto u sakristiji.

18.08.1994.g. – «Pijavica» «OKIT»-3/94
Oko podne, 18.08.1994., veliko je nevrijeme -pijavica- zahvatila jedan dio Vodica posebno našu župnu crkvu i zvonik. Bio je razotkriven zapadni dio krova. Brzom intervencijom mladih vatrogasaca i drugih pojedinaca za dva dana krov je bio nanovo pokriven.

1994. - Orgulje «OKIT»-3/94
10.08.1994. temeljito su servisirane orgulje u ž. crkvi, koje je 1960. g. izgradila i postavila firma «Jenko» iz Ljubljane. Od općine Šibenik dobili smo 1.000 DM za pokriće troškova ovog servisa, koji je izvršila ista firma.

2005. g. - Nove orgulje «OKIT»-3/04; «0KIT»-1/05
Nakon rušenja 2 drvena kora u župnoj crkvi 1998. g. morali smo demontirati i orgulje iz 1960.g. S Jenkom iz Ljubljane dogovoreno je da ćemo u novom, betonskom koru sve pripremiti za nove orgulje u koje će se ugraditi one stare. Konstrukcija novom kora bila je prilagođena tom planu. U međuvremenu se Jenko teško razbolio i njegova firma prestala je s izradom orgulja. Crkveni pjevački zbor prešao je za službu pjevanja između oltara Srca Isusova i Svete Obitelji, gdje je i danas. Za novonastalu situaciju 2005. g. nabavili smo iz Italije nove elektronske orgulje koje uspješno zamjenjuju stare.

1998. g. - Kor «OKIT»-3/98; «OKIT»-4/98
Dva drvene kora u župnoj crkvi postala su opasnost za ljude budući da su popuštale nosive grede…
Idejno rješenje za novi kor dao je arh. Nikola Bašić, a tehničku dokumentaciju izradio je inž. Ivo Sladoljev.
Radovi na obnovi započeli su rušenjem starih kora i betonskom postavom novog. 1999.g. na koru su postavljene klupe za stotinjak sjedećih mjesta, a 2002.g. prednja ploha kora obložena je drvom.

1999. g. - Nova ispovjedaonica «OKIT»-1/99
Nakon što smo uredili pobočne zidove u crkvi i kor, u Korizmi 1999. g. dali smo izraditi zatvorenu ispovjedaonicu Anđelku i Blažu Španja; smjestili smo je ispod kora na lijevoj strani crkve.

1999. g. - Pod ž. crkve «OKIT»-3/02
Od 12-23.04.1999.g. crkva je iznutra obojena.
11.11.2002.g. započela je temeljita obnova kamenog poda u ž. crkvi. Iskopale su se stare kamene ploče, betoniralo se tlo, postavljene izolacije, i majstori iz Kaštela postavljali kamene ploče.

1999. g. - Nove postaje Put križa «OKIT»-3/99
Nove slike postaja Put križa izradio je 1999. g. Roko Ivanda. Pojedini vjernici isplatili su troškove za jednu od postaja; iza jedne od njih je popis tih darovatelja.

2000. g. - Novi oltar u ž. crkvi «OKIT»-3/01
2000. g. Jole M. aranžirao je jaslice za Božić. Izradio je od stiropora siluetu kamene rozete sa pročelja naše ž. crkve i oko nje formirao privremeni oltar. Župnik predloži da se u drvu izrezbari sličan oltar. Zadatak je preuzeo majstor u drvu Vidić Vasilije sa svojim sinom Darkom, i nakon osam mjeseci rada, u posebnoj vrsti drva oltar je bio zgotovljen. Oni su ga poklonili našoj ž. crkvi.

2002.g. – Ambon «OKIT»-1/02
Slijedeće godine novom oltaru Jole Mateša prilagodio je i ambon uz njega. Uzeo je četiri znaka pojedinih evanđelista koji su u drvu bili na negdašnjoj propovjedaonici i ukomponirao ih na prednji dio ambona.

2003. g. - Klimatizacija ž. crkve «OKIT»-2/03, «OKIT»-3/03, «OKIT»-1/05
Nakon obnove poda u ž. crkvi išlo se je na klimatizaciju crkve. Projekt je izradila firma «Gorecco» iz Splita, a izvađač radova bila je firma «Tutić» iz Šibenika. Radove smo započeli sredinom 2003. g. Na jesen se pokazalo da hlađenje nekako funkcionira, a zagrijavanje nikako. Uslijedili su novi pokušaji, traženje uzroka…i u zimu 2005.g. nakon svih pokušaja ustanovljeno je da je grijanje crkve nepopravljivo promašen projekt. To su potvrdili stručnjaci sa fakulteta u Rijeci i Zagrebu. Šteta mnogostruka!
Uz postavu klimatizacije u crkvi je temeljito obnovljena električna instalacija.

2005.g.- Nova drvena vrata «OKIT»-1/05
O Uskrsu 2005.g. naša ž. crkva dobila je nova drvena vrata – ona koja vode na kor izvana, i troja velika – ulazna, dvoja bočna. Vrata je izradio majstor iz Slavonije. Stara vrata, vjerojatno iz osamnaestog stoljeća, bila su dotrajala, i naši konzervatori zahtijevali su da ih se obnovi. Upravo poradi takvog njihova traženja odgađali smo s nabavom i postavom novih.

U ponedjeljak, 15. lipnja 2009., započet će radovina bojadisanju naše župne crkve. Zadnji put crkva je iznutra obojena pred petnaestak godina. Međutim, kako je crkva građena od kamena izložena je vlagi koja kroz kamene fuge uvijek nađe put do unutrašnje strane. Takve smo se vlage vizualno oslobodili u lađi crkve na način da smo s nutarnje strane zidove obložili gips ploćama. Međutim to nismo učinili na zidovima crkvenog kora i tu se najviše vidi vlaga koja podiže boju na nutarnjim stranama zidova.
Naša župna crkva, iz 1749.g., zahtijeva trajno održavanje. Posebno je u pitanju krovna konstrukcija. Uz to trebalo bi urediti pod i klupe na novom betonskom koru... Sve smo ovo odgodili, a prešli smo na uređenje nutranjih zidova.
Nadamo se da će radovi biti završeni kroz slijedeći tjedan. Molimo za razumijevanje kroz te dane budući da ćemo redovito bogoslužje obavljati uza sve skele i radove u ž. crkvi..

P.S.
U subotu 20. lipnja, uspješno je završeno bojanje naše ž. crkve.
Treba zahvaliti našim piturima na čelu sa Željkom Španja, a osobito građevinskoj ekipi "Keran company" pod vodstvom Ivice Roca Ratka, koji su svojim svesrdnim zauzimanjem uspjeli načiniti tako velik posao. U subotu dvadesetak ljudi radilo je na raskidanju i uklanjanju skele, a jedan broj naših dobrih župljanki čistio je, prao i sve dovodio u red.

Poslije podne imali smo jedno vjenčanje u potpuno uređenoj crkvi.
Doista svima pohvala i najsrdačnija hvala! /subota, 20.06./.

Zvonik je građen sa zatvorenim podankom i sa dvije loggie, od kojih donja ima sa svake strane dva velika prozora, a gornja tri manja, te sa završnom piramidom.
Zvonik je vrlo skromne arhitektonske i stilske vrijednosti.

Na zvoniku su postavljena tri zvona. " Godine 1852 Zvonar Petar Bazo u Mletcih salio je veliko zvono, koje teži do 859 Bečkih funatah, a u Nedilju na 24 Travnja 1853 P. i P. Biskup Ivan Berčić blagoslovi ga, i pokersti imenom S. Josipa Gospina Zaručnika" /Običajnik Župne Cerkve ss. Križa na Vodicah, Nadometci, str. 161/ U istom djelu u br. 3. str. 14. stoji: "U težatnike zvoni se sridnjim zvonom s. Križa. Od Subote u večer do Nedilje na podne velikim s. Josipa..." Postoji još i treće manje zvono i vjerojatno je kasnije postavljen. Zvona su preuređena na električni pogon, koji je potpuno zamjenjen zajedno sa postavom za zvona 2006/07.

U subotu, 12.05.2007.g., bili su završeni radovi na našem vodičkom zvoniku koji su započeli početkom 2006. g.

Gotovi svi njegovi segmenti zahvaćeni su ovom obnovom. Promijenjena je i postavljena nova krovna konstrukcija; loggia ispod krova je ragrađena i kamen po kamen ponovno slagana sa novim blokovima kamena; donja loggia je iznutra i izvana obnovljena tako da su svi napuknuti blokovi zamijenjeni s novim; unutrašnjost jedne i druge loggie je potpuno renovirana.

Srednji dio zvonika i njegov podanak također je izvana uređen. Instaliran je novi gromobran po svim zahtjevima koji se traže da bi bio sigurna zaštita od groma.Na sve otvore zvonika postavljena je zaštitna mreža da ptice ne mogu ulaziti u zvonik. Zvona su dobila novu konstrukciju i instalaciju, a zamjenjen je s novim veliki zidni sat.

Zahvalnost dugujemo izvađaću radova Keran Company, koji je o svom trošku obnovio donji dio zvonika; zatim Goranu Babić koji je donirao i postavio sokle uz zvonik. S posebnom zahvalnošću spominjemo grupu radnika pod vodstvom Ivice Roca Ratka s ljubavlju i punom odgovornošću obavili građevinske kao i ostale radove na zvoniku. Zahvaljujemo Gradskoj upravi koja je jednim dijelom sudjelovala u pokriću troškova kao i 75-orici darovatelja na novčanim doprinosima za ovu svrhu.

Vodice mogu biti ponosni na svoj obnovljeni zvonik koji će i nadalje pred mnogobrojnim turistima svjedočiti za one vrijednosti kojima je kroz stoljeća pa sve do danas bio i jest označen naš pojedinačni i zajednički život.

Crkva je građena 1445.g. na čast sv. Ivana Krstitelja kad je i utemeljena župa Rakitnica. Ova je crkva zajedno s grobljem dugo bila u ruševnom stanju. Danas je obnovljena. Na jednom nacrtu od g. 1746.g. vidi se da crkva ima tri prozora na pročelju i zvonik na preslicu. Tri puta godišnje u njoj se slavi sv. misa: na blagdane sv. Ivana Krstitelja i uz prvi svibnja.

Ova se crkvica nalazi u nekadašnjem naselju Pišća, koja se spominje 1298. g. i pripadala je župi Srima. Crkva iz 1493. g. posvećena je sv. Iliji proroku, a oko nje je ovalnim zidom ograđen prostor na kojem se vide ostaci grobova. Sve je u dosta ruševnom stanju. Jednom godišnje, 30. srpnja, tamo se održava sv. misa uz zavjetni dan župe.

Sredinom listopada 2005. g. započela je obnova stare, u ruševnom stanju, crkve sv. Ilije u Pišći. Kroz nekoliko mjeseci crkva je temeljito obnovljena iznutra i izvana kao i njezin okoliš sa pobočnim zidovima.

Na brdu Okitu /visina 135 m/ nedaleko Vodica, stari su Vodičani od g.1590.-1660 podigli crkvicu na čast Gospe od Karmela. 19o9. g. četrdesetak vodičkih iseljenika iz Australije dali su o svom trošku sagraditi 14 postaja Put križa koje vode od podnožja na sam vrh Okita.

Crkva je tijekom vremena u više navrata bila nadograđivana. 1942. g. talijanska ratna mornarica tu je crkvu srušila. Nakon Drugog svjetskog rata mjesne komunističke vlasti nisu dozvolile graditi novu. Upornim traženjem dozvola je dobivena tek 1967. g. i nova je crkva podignuta kroz samo dva mjeseca. Međutim, i ova je bila kratkog vijeka.

Naime, za vrijeme Domovinskog rata, u jesen 1991. tenkovskim granatama, topovima i avionskim raketiranjem, i ona je srušena od neprijateljskih vojnih formacija. Nakon što je za vrijeme samog rata probijen put kroz kamene stijene brda do samog vrha, otvorila se mogućnost kamionima da prenose materijal, odmah su započele pripreme za gradnju novog Gospinog svetišta prema vrijednom idejnom projektu arh. Nikole Bašića iz Zadra. 3. svibnja 1995.g. blagoslovljen je temeljni kamen. Uz velikodušno sudjelovanje i pomoć mnogih pojedinaca i godišnjih doprinosa vodičkih obitelji podignuto je značajno kameno zdanje, koje još čeka svoje dovršenje.

Pred crkvom je raslo drvo klen koje bi svake treće godine u božićnoj noći procvjetalo. Mrzitelji vjere i svetinja Okita u namjeri da satru sve što bi moglo na nj podsjećati na svetinju posjekli su ga 1951. godine.

1. Molitveni doček Nove godine – 31.12.           23.30h
2. Sv. Marko, evanđelist – 25.04.                         9h misa i blagoslov polja
3. Uočnica Gospe od Karmela – 15.07.              21h misa i noćno bdjenje
4. Gospa od Karmela – 16.97.                              6,7,8,9,11,18 i 18h mise …
5. Uočnica Velike Gospe – 14.08.                       19.30h misa
6. Mala Gospa – 8.09.                                           9h misa
7. Četvrta korizmena nedjelja                            16h Put križa
8. Cvjetnica                                                           16h Put križa
9. Subota uoči Duhova                                        20h bdjenje
10. Svake nedjelje                                                 15h /16,17h/ krunica i Gospine litanije
11. Prvopričesnici s roditeljima
     u nedjelju po Pričesti                                     17h s krunicom na Okit

Ovo svetište sa samim brdom sve više postaje ne samo mjesto hodočašće i molitve za mnoge vjernike već i turistička atrakcija, posebno otkako je 2001. g. uređen put do vrha. Okit sa svojom Gospinom crkvom divni je spomenik prošlosti i sadašnjosti Vodica te zalog bolje budućnosti.

2001. g. - Novi svećenički grob na novom groblju –2001. g. «OKIT»-3/01 svecgrob

1993. g. Župnik je uputio molbu Poglavarstvu Grada Vodice da dodijeli prostor na novom groblju za izgradnju svećeničkog groba. Koncem listopada 2001. grob je ugrubo izgrađen. Kasnije smo nastavili sa kamenom oblogom i postavom nadgrobne ploče, što su izradili majstori za kamen sa o. Braća.

2001. g. - Župna vjeronaučna dvorana - «OKIT»-1/02, «OKIT»- 3/01
Početkom rujna 2001. g. započeli su radovi na novoj vjeronaučnoj dvorani u prostoriji na drugom katu Bažane. Temeljito smo obnovili: krov, plafon, strujnu instalaciju, unutrašnje zidove, pod… Uređena je čajna kuhinja, sanitarni čvor, jedna posebna prostorija i predvorje sale.. Nabavljena su i postavljena tehnička pomagala. Drvna industrija TVIN iz Virovitice uz veliki popust dala nam je klupe, stolice, ormar … 2. prosinca 2001.g. na prvu nedjelju Došašća svečani blagoslov dvorane obavio je o. Biskup Ante uz nazočnost vjernika i gradskih čelnika.

1994. g. - «Zanzinica» «OKIT»-1/95
Polovicom listopada 1994. obnovljena je stara i napuštena crkvena kuća «Zanzinica», koja se nalazi ispod zvonika, nedaleko kule. Postavljen je novi krov, obnovljena unutrašnjost. Kuća je prodana, a kupljena je druga uz sam zvonik, nasuprot župne crkve. Kasnije ova je kućica prodana.

1997. g. - Novi betonski križ na novom groblju «OKIT»-4/97 grkriz

Na blagdan Svih Svetih 1997. g. svečano smo blagoslovili veliki betonski križ koji je dalo izraditi poduzeće «Leć», na središnjoj poljani novog vodičkog groblja. Poznato je da do tada nije bilo nikakvog zajedničkog kršćanskog znaka na ovom groblju.

1997. g. - Nova župna kuća «OKIT»-3/99
Koncem kolovoza 1999. g. potpisan je ugovor između župe Vodice i Paška Bralića o zamjeni nekretnina: dvije crkvene zgrade na trgu ispred stare župne crkve zamijenjene su za komplet zgrada neposredno iznad ž. crkve.
Župnik se uselio polovinom veljače 2000.g., a stara, ona na obali, dana je u najam Ovim je rješen veliki problem. Naime, boravak i život u staroj ž. kući gotovo da nije bio moguć od stalne buke, galame koja je dolazila iz pojedinih ugostiteljskih objekata, a napose u noćnim satima.

Prolazeći putevima naših vodičkih polja, pojedinih gradskih ulica te na magistrali Zadar-Šibenik, često nailazimo na kapele ili njihove ostatke, koje su naši pradjedovi i djedovi podizali na čast svetih nebeskih zaštitnika. Te kapele i danas otkrivaju bogatu vjerničku dušu njihovih graditelja iako su im ruke bile materijalno siromašne i prazne. Naši stari, na putu u polje ili iz njega, zastajali bi časkom pred njima i uzdizali svoje srce prema nebu nalazeći utjehu u svojim tugama i nevoljama: muškarci bi s poštovanjem skidali kapu s glave, a žene bi se poklonile i zastale u molitvi. Za vrijeme i iza Drugog svjetskog rata sve su kapele oštećene, a neke do temelja porušene. Činili su to oni koji, u svome duhovnom sljepilu, nisu mogli vidjeti šta što podsjeća na Boga.
I nakon takve «ledene studeni» došla je 1990.g. i sve što je iza nje uslijedilo: te drage kapelice počele su uskrisavati na novi život. Kroz posljednjih petnaestak godina gotovo sve smo obnovili, a neke nanovo sagradili.

Kapela posvećena sv. Križu nalazi se podno Okita, a uz samu cestu. Na njezinom pročelju stoji da je sazidana 1886.g. Ona je bila više puta nakon II. Svjetskog rata teško oštećena, ali su je crkovinari ove župe uvijek ponovno popravljali, i tako je ostala do danas sačuvana.
Tijekom mjeseca ožujka 1998.g. pk. Lučev ud. Marija rođ. Juričev-Martinčev iz Šibenika dala je o svom trošku popraviti ovu drevnu kapelu. Kapela je temeljito obnovljena iznutra i izvana. U lipnju 2007.g. Anka i Rade Ivas pk. Virena kapelu su ponovno obnovili.

Zahvaljujući inicijativi i velikodušnosti Josipa Brdar Petra obnovljeni su vanjski, unutrašnji zidovi i ulazna vrata kapele Srca Isusova u Vodicama. Dio troškova je podmirio Josip B., a dio Župni ured.

Početkom rujna 2007. g. Branko Juričev-M., drvodjelac, izradio je nova drvena vrata darujući svoj rad u korist crkve.

3.05.1996.g. Na sam Dan župe i općine u prijepodnevnim satima blagoslovili smo, uz nazočnost većeg broja vjernika kapelu na čast sv. Križa, koju je u neposrednoj blizini nekadašnje «Vučkove kapele», na magistrali prema Pirovcu podigao Juričev-Pipić Rade.

Na pravcu Zatonske ulice, dublje prema polju, nalazila se kapela podignuta na čast Gospi od Pompeja. Bila je do temelja porušena. Za vrijeme Domovinskog rata, 29.09.1991. g. našavši se na tom mjestu u ratnom vihoru, Rade Ivas se zavjetovao da će podignuti novu. 1994. g. Rade je sa svojim bratom Boškom podigao novu kapelu koju je župnik don Frane Šimat na sam blagdan Gospe Pompejske /8.05.1994.g./ blagoslovio uz sudjelovanje većeg broja vjernika.

Bračni drugovi, Ivica pok. Jerika Bilan i njegova supruga Marija, nastanjeni u Zagrebu, obnovili su staru i gotovo srušenu kapelicu sv. Josipa, koju su njihovi pređi sagradili uz svoje zemljište u Rakitnici, nedaleko crkve sv. Ivana, na predjelu «Tri bunara» i «Lokve».

Iza kapele sv. Ante kod Pelajića na magistrali dalje prema Pirovcu nailazimo na drugu kapelu po redu na tom pravcu posvećenu sv. Josipu. Ona je bila sva porušena i na njezinim temeljima Vulin Stanko pk. Nikole podigao je novu sa slikom Sv. Josipa.

3.05.1996.g. bio je blagoslov kapele sv. Josipa na Zatonskoj ulici koju je o svom trošku dala obnovila pk. Lučev ud. Marija.

Na putu iz Vodica prema Tribunju, malo podalje od novog groblja, bila je kapela sv. Ante. Ona je bila odmah poslije rata, vjerojatno 1946.g., srušena do zemlje
11.06.1995.g. - blagoslovljena je novoizgrađena koju je samoinicijativno podiglo poduzeće «Vodice» d.d., a na temeljima nekadašnje istoimene kapele.

9.06.1996.g. u Vrbici blagoslovili smo kapelu na čast sv. Anti, koju je obnovio i podigao pk. Karmelo Mrša još 1994.g. Blagoslov ove kapelice poradi njegove smrti bio je odgođen do ovog datuma.

Pred sam blagdan sv. Ante 2003.g. blagoslovili smo dvije kapelice podignute u vodičkom polju u njegovu čast. Jednu je podigao Jeriko Vučak u polju iznad magistrale prema Tribunju.

Ante Španja Milana na putu prema Kozari, a na ulazu u svoj posjed, podigao je kapelu na čast sv. Ante koju smo također pred sam svečev blagdan 2003.g. blagoslovili.

Na putu za Pišći, prema crkvi sv. Ilije, - danas Zatonska ulica - nalazila se kapela sv. Ante. 1991.g. obnovljena je zauzimanjem obitelji Huljev. Blagoslovio ju je don Ante Skračić, dok je kraće vrijeme upravljao župom Vodice, na sam svečev blagdan i zapisao da mu je to bio najdraži imendan u životu..

Na magistrali prema Pirovcu bila je nekada kapela sv. Ante, koja je porušena 1945. g. U čast istog sveca novu je podigao Ante Pelajić pk. Ive 1990.g., a blagoslovio ju je današnji biskup mons. Ante Ivas, uz prigodno misno slavlje i sudjelovanje većeg broja vjernika.

3.12.1995.g. – u popodnevnim satima, uz veći broj vjernika, blagoslovljena je kapela posvećena sv. Frani. Ovu lijepu kapelicu podigao je pk. Grgo Lasan na putu prema Gačelezima, a na odvojku sa glavnog puta prema njegovim «stanovima».

Prema Pirnicima nalazi se kapela sv. Špiriduna. Kažu da je za turske okupacije tu bila stražarnica. Ona je do danas jako oštećena, prazna i zapuštena.

Na «Kraljevoj cesti», danas cesta prema Gaćelezima, nalazila se «Poiškova kapela», a bila je posvećena Gospi od sedam žalosti. Prolazeći pored nje naše bi prabake i majke znale zapjevati: «Gospe moja od sedam žalosti, moli Sina da nam grije prosti.» Ova je kapela bila do temelja porušena.
11.08.1996.g. obavili smo blagoslov «Poiškove kapele» koju su današnji Poiškovi potomci nanovo podigli na starim temeljima. Nova je Kapela posvećena, kao i ona stara, na čast Gospi od sedam žalosti.

Pleme Fržop podiglo je na mjestu porušene «Fržopove kapele» novu, koju smo na blagdan sv. Nikole, 6.12.1998.g., svečano blagoslovili. Kapela se nalazi na magistrali 4 km od Vodica prema Pirovcu. Lijepi broj Vodičana, a napose Fržopovi, sudjelovali su u ovom prigodnom slavlju.

Podno Okita, na svome zemljištu, pk. Tomica Markoč sa svojom obitelji, 1937. godine podigla je kapelu na čast Srca Isusova i Marijina. Početkom II. svjetskog rata vlasnici su sliku sklonili, a kapela je ostala teško oštećena. Ovu je kapelu 1998.g. pk. Bosiljka Markoč dala popraviti.

Na putu prema Gačelezima, a prije skretanja za Rakitnicu, nalazi se uz put kapela u kojoj se nalazila slika sv. Križa sa likom žalosne Gospe podno križa. Zadnjih godina netko ju je više puta obnavljao, ali nažalost, netko drugi uvijek ju je ponovno rušio. Danas je u ruševnom stanju.

Nedaleko crkve sv. Ilije u Pišći, na na putu za Vodice, nalaze se stari «stanovi» obitelji Juričev - Sudac Dobrile ud. Ante, koje su njezini sinovi obnovili. Na negdašnjim zidinama bila je i kapelica posvećena sv. Križu, a njezini su tragovi gotovo nestali. Sinovi naše Dobrile podigli su novu, na vanjskom zidu zdanja, kamenu kapelu sa znakom Križa na pročelju, a unutra sa likom Gospe od Pomišlja (Srima) i Gospe od Karmela. Nakon zavjetne mise u crkvi sv. Ilije /30.07.2007./, Župnik i čitava zajednica zaustavila se pred kapelicom i sudjelovala u njezinu blagoslovu. Potom, svi smo bili počašćeni za obilnim obiteljskim stolom u Sučevim dvorima. Upućujemo zahvalu i čestitke našim domaćinima na još jednoj kapeli u našoj župi.

Još jedna kapela, ovog puta podignuta na čast sv. Andrije apostola u polju Kozara na imanju Rade i Anke Ivas. Oni su s puno ljubavi podizali ovu kapelu u čast sveca i svojih pokojnika koji su uz ime Rade nosilo krsno ime Andrija.

U nedjelju, prvu Došašća, 30. studenog, upravo na blagdan sv. Andrije, oko nove kapele sakupila se zajednica od pedesetak vjernika i pridružila se njezinu blagoslovu. Župnik je započeo s pjesmom, a onda je uveo prisutne u život ovog velikog Isusovog apostola, koji je prvi pošao za njim i konačno svojim apostoskim i mučeničkim životom posvjedočio ljubav i vjernost svome Učitelju. Poljem je zatim odzvanjala pjesma predvođena našim pjevačima: O, dični sveti Andrija... Nakon blagoslovne molitve upravili smo Bogu molitvu za tolike pokojne koji su i na ovom području ostavili vidljive znakove svoga mukotrpnog rada.
Na kraju riječ je uzeo Ljubo Vučak i prisjetio se iz svoga života mnogih dragih uspomena vezanih s ovim polimja, maslinama, kamenim zidovima, bunjama... Posebno se prisjetio tolikih pokojnika koji su svoje živote ugradili u obrađivanje ovih polja.
A na kraju uslijedilo je zajednički domljenak.

Razišli smo se zahvalni našim domaćinima, Radi i Anki, na ovom radosnom susretu i slavlju.

U srijedu, 24. lipnja, na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja, iza svete mise u crkvi sv. Ivana u Rakitnici, blagoslovili smo novu kapelu podignutu na čast istoga sveca. Tako je broj obnovljenih i novopodignutih kapela dosegao više od 25. I one nam govore da se događa u našim Vodicama unutar ljudskih duša jedna duboka duhovna obnova.

Sakupljena zajednica, od oko 50 vjernika, nastavila je slaviti sv. Ivana na
imanju Ivana Maretić, koje se nalazi 500-njak metara uz cestu prema Gaćelezima. Nakon što smo pjesmom, blagoslovnom molitvom i kratkim razmišljanjem blagoslovili kapelu svi smo bili pozvana na čašćenje. Stvorila se je prava zajedničarska atmosfera. Jedna sudionica reče: "Što je lijepo kad smo ovako radosno zajedno!"

Župnik je na završetku slavlja čestitao domaćinima i toplo im zahvalio na gostoprimstvu i čašćenju.

Još jedna kapela na našim putovima - ovog puta 23. po redu, nazvana "Makočeva kapela". Bila je podignuta na prikrajku Markočeve parcele, uz put, koji vodi prema Čistoj Velikoj i onaj poljski, koji vodi do Kozare. Doživjela je sudbinu svih ostalih kapela - poslije II. svjetskog rata bila je zapuštena i devastirana. Dok su gotove sve ostale bile obnovljene, a neke ponovno sagrađene, ona je čekala svoj trenutak, koji se poprilično produžio. Nekoliko smo puta pokušavali obnoviti je prepuštajući to dobroj volji pojedinaca. Svaki je od njih započeo i nešto učinio. Konačno je ovaj ž. ured preuzeo inicijativu i doveo obnovu do sretnog završetka.

Postavili smo u nju veliki križ sa slikom Srca Isusova i Marijina.
Na malu Gospu nakon mise u 9h na Okitu spustili smo se do ove kapele i, uz lijepi broj vjernika, izvršili blagoslov. Župnik je spomenuo među ostalima posebno velikog domoljuba i redovnika fra Ćiru Markoća /+1984./, čija je majka, Tomica, dala pozlatiti vrata od svetohraništa u našoj župnoj crkvi.
Nakon blagoslova sve nas je iznenadio naš Jole Mateša počastivši nas pečenom svinjetinom i vinom, a uz rođendan svoga unuka Roka.

Barbara Karlo Nikole, udana i nastanjena u Istri, ispunila je svoj zavjet: podigla je u Vrbici, nedaleko Vodica, zavjetnu kapelu posvećenu Srcu Isusovu. Ova kamena kapela sagrađena je na obiteljskom imanju obitelji Karlo.
U petak, 25. lipnja, u prijepodnevnim satima, Župnik je u nazočnosti najuže rodbine obavio blagoslov, izražavajući, u prigodnoj riječi, svoju radost da je upravo u mjesecu Srca Isusova podignuta ova kapela na području ove župe koja toliko štuje božansko Srce, simbol neizrecive Božje ljubavi.

Čestitamo našoj Barbari zazivajući blagoslov božanskog Srca na nju i njezinu obitelj!

Od 1991. do ove 2010. g. sveukupni broj krizmanika iznosio je 1854. Najbrojnija je bila ratna godina 1992., ukupno je bilo 299 krizmanika. Krizmu smo u prvim godinama imali svake druge godine. Međutim, broj pripravnika je bio previše velik pa smo bili prisiljeni od 1999. uvesti krizmeno slavlje svake godine.
Kroz zadnjih 20 godina godišnji prosjek bio je 93 slavljenika-krizmanika.

Od 1991. do ove 2010.g. sveukupni broj prvopričesnika iznosi 1965. Najveći godišnji broj iznosio je 307 i to je bila ratna godina 1992.
Kroz zadnjih 20 godina prosječni godišnji broj prvopričesnika iznosio je 98 slavljenika.

Od 1991. do ove 2010.g. sveukupni broj krštenih iznosio je 1628. Najveći godišnji broj iznosio je 213, i to je bila ratna godina 1992.
Kroz zadnjih 20 godina prosječni godišnji broj iznosio je 81 krštenika.
U matici krštenih za 1992. upisano je 61 krštenih djece izbjeglica - krštenih u hotelu "Olimpia".

Od 1991. do ove 2010.g. sveukupni broj vjenčanih iznosio je 518.
Kroz zadnjih 20 godina prosječni godišnji broj iznosio je 26 vjenčanja.

Od 1991. do ove 2010.g. sveukupni broj umrlih iznosio je 935
Kroz zadnjih 20 godina prosječni godišnji broj iznosio je 47 pokopa.
Od ukupnog broja pokopanih bez svećenika bilo je 66. Godišnji prosjek je 3,3

ŽUPA SV. KRIŽA VODICE - PREGLED PO GODINAMA -

Godina	Krštenih	krizmanih	P-pričest	Vjenčanih	Umrlih	Bez cr. pokopa
1991. - 2010.
1991.	60	62	54	16	35	1
1992.	213	299	307	28	55	1
1993.	103	69	136	20	47	6
1994.	92	49	97	39	42	2
1995.	85	142	104	30	46	2
1996.	94	21	85	17	46	2
1997.	83	152	77	27	43	3
1998.	77	31	92	30	57	8
1999.	80	144	78	26	36	2
2000.	80	100	68	31	42	4
2001.	53	71	90	16	43	2
2002.	86	100	95	29	44	2
2003.	68	79	63	26	54	6
2004.	68	68	79	37	52	3
2005.	49	75	92	17	49	2
2006.	61	77	89	26	46	3
2007.	62	87	102	23	56	4
2008.	74	65	98	30	55	5
2009.	67	78	88	24	46.	6
2010.	73	85	71	26	41	2

NAPOMENA: Statističke podatke od 1991. do rujna 1999. prikupio i obradio prethodni župnik Vodica don Frane Šimat.